CLDT – Croatian Long Distance Trail relativno je nova staza za pješačenje u Hrvatskoj. Proteže se kroz cijelu zemlju i duga je oko 2 200 kilometara. Počinje u Iloku, a završava u Prevlaci. Potrebno vrijeme za prolazak ove staze je nekih 90 do 100 dana i na taj pothvat idu istinski Thru hikeri (hodači na duge staze). Pred sebe sam postavio jasan cilj; idem na CLDT i idem do kraja u jednom dahu.

Fizička / mentalna spremnost

Moj omjer je jednostavan; 30:70 na strani mentalne spremnosti. Krenuti na putovanje dugo 90-100 dana dužine 2 200 kilometara i pri tome brinuti se o fizičkoj spremnosti za mene jednostavno nema argumentirano uporište. Ok, moraš malo razraditi kljena, zglobove i raditi na kondiciji ali to će doći u prva dva tjedna putovanja. Nemam posebnu pripremu poput teretane i slično jer ne idem u Alpe, idem hodati po stazi. Ipak, moje ne baš dobre navike u prehrani natjerale su me da izbacim večeru i povećam dnevne obroke tako da sad imam 6 manjih obroka dnevno.

Mentalna spremnost je ovdje važnija pogotovo kad hodaš sam svo to vrijeme. Umor, bolovi, žuljevi, glad, žeđ i da ne nabrajam. Fizička bol prođe ali odustajanje ostaje zauvijek. Provodim dosta vremena u prirodi i šumama, puno hodam i volim noćiti u prirodi. Neću reći da sam u ovom trenutku spreman ali u trenutku kad budem kročio na CLDT, bit ću spreman. Znači, nemam nikakve posebne pripreme.

Logistika

Put dug 2 200 kilometara se ne može shvatiti olako niti je, iz sigurnosnih razloga, poželjno preko noći odlučiti krenuti na takvu stazu. Priprema je obavezna i u nju ću uložiti gotovo godinu dana.

Na ovakvim long-distance stazama hrana i voda ne dolaze na svakom kilometru i uglavnom prehranu pakiram za nekoliko dana (4 dana). Trgovine u kojima se mogu opskrbiti prehranom su luksuz na ovakvom putovanju stoga je potrebno razraditi što je preciznije moguće točnu količinu hrane i vode koja mi je potrebna do iduće stanice za opskrbu. Pored toga, pratim sekcije staze kako bih znao precizniju elevaciju, mjesta za noćenje, vremenske prilike, mogućnost opskrbe, kontakt osobe u slučaju nesreće i slično. Unaprijed prikupljam što je više informacija o stazi moguće i prema tim informacijama planiram svoje putovanje.

Hrana i voda

Prehrana na dugim stazama je škakljiva; nema mesa, povrća, voća i drugih dodataka. Hrana na ovakvim stazama uglavnom se sastoji od raznih dehidriranih proizvoda, juha iz vrećice, tjestenine koja se brzo priprema uz pomoć vode i raznih čokoladica za energiju. Prava klopa može se okusiti tek jednom ili dva puta tjedno i to samo ako napustim stazu i spustim se do nekog lokalnog restorana na, recimo, ćevape (s dvije glavice luka). Klopanje po restoranima nije često jer predstavlja trošak i ubraja se u luksuz.

Ja sam svoju prehranu složio tako da imam dovoljno za četiri dana hoda. To je dovoljno s obzirom da svaka četiri dana mogu opet imati opskrbu prehranom u lokalnim prodavaonicama.

Navigacija

Kako sam već naveo gore u tekst, CLDT je relativno nov i jako dug tako da je navigacija uz pomoć markacija jako loša. Potrebno je puno vremena, ljudi i novca da se ovakva staza dobro markira, ali to će sigurno biti napravljeno kroz godinu-dvije.

Kretanje će mi olakšati mobilna aplikacija Guthook koja se koristi na long-distance stazama i jako je popularna u svijetu thru hikinga. CLDT, naravno, ima svoje mjesto u aplikaciji koja će me držati “na životu” jer je karta dobro dokumentirana i pokazuje precizan smjer kretanja, što je jako bitno. Naravno, uz sebe ću imati i ispisanu kartu staze.

Oprema

Oprema za ovakve staze je jako bitna i njen odabit ne ide preko noći. Svaki komad opreme mora biti pažljivo odabran i strogo se mora voditi računa o težini pojedinog komada opreme. Kod opreme se gleda da je ona što lakša jer svakako ne želim dodatni teret na svojim leđima s obzirom da ću oko 100 dana hodati na stazi. Ultralight, izraz je koji se danas koristi za “specijaliziranu” hiker-type opremu koja uglavnom košta toliko puno da pojedinci jednostavno odustanu od long-distance staza jer su preskupe za njih. Moja oprema je koštala nešto više od 30 000 kuna što je pretjerano puno, ali to je cijena ove pustolovine. Što je oprema lakša to je ista i skuplja.

Financije

Pored opreme koja je i više nego skupa, dolazim do ostalih troškova samog putovanja. Ovaj dio ću pokušati objasniti najbolje moguće. Recimo da imam svu opremu koja mi je potrebna i da mi ostaje samo trošak samog puta, koliko mi novca treba? Na to pitanje mogu odgovoriti tako da pokušam simulirati koliko ću novca potrošiti – ovo je subjektivno.

Malo matematike – recimo da ću hodati 90 dana i da ću trošiti 50 kuna na dan tada će moj trošak puta iznositi 90 x 50 = 4 500 kuna. Jednostavno, zar ne? Nažalost, ovaj izračun nije točan (matematički je…) jer sam računao prehranu po danu ali ne i druge troškove. Koji su to drugi troškovi? Zero-day ili dan bez hodanja može biti dodatni trošak jer recimo želim jednom tjedno prespavati u motelu/hotelu kako bih napunio baterije, okupao se, oprao rublje i pojeo nešto u restoranu. Ako se odlučim na ovaj scenarij to je onda slično ovom izračunu; jednom tjedno znači 4 puta mjesečno što me vodi do 12 noćenja na putu – 90 dana. Recimo da me noćenje s hranom košta 300 kuna to je onda ukupno 3 600 kuna što me dovodi do sveukupnog iznosa od 8 100 kuna. Dalje, trošak se nastavlja jer postoji mogućnost da nešto od moje opreme zakaže pa ću biti primoren kupiti novi komad opreme dok sam na stazi. Recimo, pored tenisica koje imam na sebi morat ću kupiti barem još dva para tenisica kako bih dovršio stazu. Cijena tenisica koje ja koristim je od 800 do 1000 kuna, znači otprilike 1 900 kuna dodatno. Već sam na 10 000 kuna.

Lista troškova nastavlja se s Trail Angels ili ti anđeli staze. To su individualci ili grupe ljudi koji će me dočekati na stazi i ponuditi mi hranu, piće, smještaj, prijevoz i ostalo. Tim ljudima moram ponuditi novac kako bi pokrili trošak. Naravno, netko od njih neće prihvatiti novac ali je poželjno da im ponudim novac što iz kulture što iz moralnih razloga. Recimo da bi me to ukupno koštalo oko 500 kuna. Sad sam na 10 500 kuna.

Siguran sam da ste sada dobili jasnu sliku na što sve treba obratiti pažnju kad je trošak u pitanju i kako što preciznije sastaviti troškovnik. Mogu nastaviti nabrajati ali smatram da za to nema potrebe.

I za kraj troška (sažalio sam se); CLDT starta s Ilokom i završava s Prevlakom. Kako sam ja iz Đakova to znači da se nekako moram vratiti kući iz Prevlake, a to znači dodatni trošak. Mogućnosti su mi razne ali sam ja izabrao avion Dubrovnik-Osijek (ako budem imao sreće možda stvarno i poletim). Cijena karte mi nije poznata u ovom trenutku ali sam se spremio na to.

Evo, valjda sam pokrio i trošak onako kako smatram da bi nekima od vas bilo od pomoći ukoliko se odlučite na ovo putovanje.

P.S. iz sigurnosnih razloga koje ne možete unaprijed znati, nakon što sastavite troškovnik, dodajte još 2 000 kuna na taj iznos za onu opciju “ne daj Bože”.

Moje pripreme će trajati do samog odlaska na putovanje koje je zakazano za početak ožujka 2021. godine. Objavljivat ću daljnja zbivanja oko mog putovanja kako bih vam približio ono što radim.

Prijatelj Nikola Horvat napisao je odličan priručnik “Upoznaj Hrvatsku osobno” u kojem možete pročitati sve o nacionalnoj krajobranoj stazi CLDT. Cijena priručnika je 80,00 kuna, a možete ga kupiti i preko mene.

Budite mi sigurni i pazite na sebe.